Alergija kao prokletstvo

allergy Alergija kao prokletstvo

Što bi se u poslovnom svijetu reklo, prvi kvartal je već debelo završen, a ja za to vrijeme ništa za Boga miloga nisam niti napisao, niti okusio, a kamoli destilirao. Iz nekog meni sada nepoznatog, ali znanstveno sigurno objašnjivog razloga, u zadnje tri godine počeo sam patiti od alergije na pelud čempresa i njemu srodnog crnogoričnog raslinja. Prve godine sam mislio da se radi o dugotrajnoj, poprilično nepodnošljivoj prehladi, da bih se već pri kraju sezone upoznao s gorkom istinom. Godinu dana kasnije na vrijeme sam krenuo sa svakodnevnom rutinom jutarnje terapije malom bijelom tableticom, a imao sam i puno sreće s vremenom. Naširoko poznato riječko kišovito vrijeme protegnulo se na moju radost pošteno te Veljače i Ožujka, a na opću žalost ostalih sugrađana koji su imali sreće da ih alergijska napast zaobiđe. Kiša je svakodnevno ispirala mrsku pelud s okolnih čempresa i u velikoj mjeri olakšavala mi život, alergija se podnosila s lakoćom. S druge strane, ove godine Kvarner je cijele zime i ranog proljeća provodio dane okupan suncem, što je značilo samo jedno – testiranje mojih granica izdržljivosti. Krenuo sam s jednom vrstom tableta, pa mi je nakon nekog vremena doktorica prepisala jače, a kad ni to nije funkcioniralo u igru su ušle i injekcije. Na kraju je sve kulminiralo kolapsom, gušenjem i hitnom pomoći na mojoj adresi.

Tijekom Veljače održao se i Zagreb Whisky Fair 2017, kojega sam već mjesecima ranije imao upisanog pod „must go“, ali iz gore pojašnjenih razloga od toga nažalost nije bilo ništa. Ne moram ni naglašavati moje žaljenje zbog nastale situacije, a pogotovo u trenutku kad mi Tomislav piše da se na jednoj od radionica otvara Port Ellen iznenađenje. Oh well, some other time perhaps, što bi kolege s engleskog govornog područja kazali. Loša sreća? Možda, ali realno poremećaj unutar mog organizma za koji moram pronaći način da ga eliminiram ili bar ublažim u najvećoj mogućoj mjeri.

Što ustvari u nekom širem kontekstu ovakva alergija znači za osobu koja se na neki od načina nalazi u industriji proizvodnje alkoholnih pića, što amaterski, što profesionalno? Rinitis, sinusitis, iritacija očiju ili jednostavnije, konstantna blokada i curenje nosa, glavobolja zbog sinusa i suzenje očiju ustvari u potpunosti čine čovjeka nesposobnog za rad. Ako radite kao connoisseur možete zaboraviti na gaže cijeli ovaj period ili biti neprofesionalan, pa raditi po iskustvu i napamet!? Budimo ozbiljni. Ako ste s druge strane brewer ili destilater, posljedice po Vaš posao mogu biti veoma ozbiljne. Radite li u nekoj većoj pivovari ili destileriji, tvrtka će Vas najvjerojatnije poslati na bolovanje ili će Vas za vrijeme trajanja alergije prebaciti na neko radno mjesto na kojem Vaše stanje neće utjecati na krajnje rezultate. Ako i nema baš nekog razumijevanja za Vaš zdravstveni problem, mogli bi završiti i na prisilnom godišnjem odmoru. Ali što ako ste mali proizvođač, dio rastućeg craft segmenta, one man band ili dio tima od dvoje, troje ljudi gdje ste Vi taj čije znanje i čiji nos imaju direktan utjecaj na kvalitetu i karakter proizvoda? Što se dešava u tom trenutku, koje su Vaše opcije?

Pročitajte još i  Sretna Nova 2017. godina!

Ukratko, ako ste u pivskom segmentu….. upotrijebio bih sada jednu čestu frazu iz našeg jezika, ali nije baš prigodna, no vjerujem da u potpunosti shvaćate na što mislim. U redu, ajde, pardonirat’ ćete moj french ovaj put. Da ponovim, ako ste u pivskoj craft industriji i patite od ovakvih alergija – je… ste ježa u leđa! Pođimo od pretpostavke da kuhate jednom tjedno. Imate svoj recept, izvažete količine, znate na kojoj temperaturi i koliko, što i kada kuhate, te pivo prebacite u fermentore i čekate da se i taj proces završi kako bi ga kušali i pripremili za distribuciju. Možda će Vaša alergija i proći dok baš to pivo koje ste danas kuhali sazrije, no što je s onim kuhanjima od prije mjesec, dva? To pivo sada treba kušati i distribuirati, a bez osjetila mirisa i okusa Vi ustvari pojma nemate što ste stvorili. Možete misliti da je sve pod kontrolom, jer ste sve odradili besprijekorno, ali ono vrlo lako može biti inficirano ili čak drugog stila i vi to nećete primijetiti. A primijetiti će tko? Potrošač naravno, i ono što se u tom trenutku krene dešavati je kaskada negativnih reakcija. „Ej, jesi im probao IPA-u zadnjih dana? Katastrofa stari moj, otišli su u k…. Točno sam znao, dobri u početku i onda uđu u lovu, pa sje.. pivu, nemoš’ vjerovat! Ma neću ih više pit.“ Ovo je samo jedan od banalnih primjera što vam se može desiti ako proizvodite u takvom stanju, a nemate backup kolegu za kontrolu kvalitete. Opet ako se odlučite da ne proizvodite tijekom trajanja ovog prokletstva,  također gubite tržište iz razloga nemogućnosti plasmana svog proizvoda, jer ga jednostavno u tom trenutku – nemate!

fermentori_edenmill Alergija kao prokletstvo

Što ako ste mali proizvođač jakih alkoholnih pića? Niste u tolikom problemu kao pivari, ali su vam mogućnosti sužene. Čak i ako proizvodite samo voćne rakije i likere, a alergija na nešto Vas uhvati u sezoni voća, možete tome u određenoj mjeri priskočiti. Voće ćete probati, ali nećete osjetiti kakvo je, no uzeti ćete refrakotmetar i izmjeriti postotak suhe tvari, vizualno i osjetilno to voće pregledati i ako ste zadovoljni, samljet ćete ga, ako igrate na sigurno i ne želite se igrati s divljim kvascima, ubaciti će ciljani kvasac i ostaviti da sve fermentira. Ako imate sreće da alergija prođe za vrijeme fermentacije, odlično! Ako ne, onda ćete po završetku iste krenuti s destilacijom. Odraditi ćete prvu, nećete ništa odvajati. a dobiveni destilat prebaciti u spremnike i pričekati vrijeme kada će Vaša osjetila biti u punom pogonu kako biste mogli obaviti i drugu destilaciju prilikom koje ćete raditi sva ona odvajanja po segmentima (aceton, metilni alkohol, etanol, patoka)… sve ono što činite po nalogu Vašeg nosa kako biste dobili vrhunski proizvod. Bez nosa možete pokušati odvajati temeljem izračuna i mjerenja, po tome koliko alkohola ima komina, koja je zapremina, tip i snaga kotla, itd., pa odvajati nakon isteklih XY dcl, zaustaviti kada padne ispod npr. 62% alkohola, ali to jednostavno nije to, pogotovo u maloj proizvodnji. Na taj način ne možete biti 100% sigurni da ste stvorili destilat baš onakav kakav ste tražili. Jedino piće koje donekle bez straha možete raditi s alergijskim hendikepom je vodka, jer sve što morate učiniti je proizvesti azeotropni alkohol i sa 96% ga spustiti na onoliko koliko želite, a najčešće je to za vodke između 37,5% i 40%. Prema današnjim standardima kada se od vodke traži što neutralniji karakter, na isti realno ne možete utjecati destilacijom (osim broja destilacija), samo u procesima koji prethode destilaciji, a i to su opet nijanse. S druge strane rijedak je broj malih destilatera koji će se upustiti u samostalnu proizvodnju vodke obzirom na cijenu kotlova koji su potrebni da bi se dobio azeotropni alkohol, bilo da se radi o više prolaza na kotlovima s manje podova ili jednom prolazu na kotlovima s 15-20 i više podova. Ako imate minimalno pola milijuna i više eura na raspolaganju za ulaganje u ekonomski isplativu proizvodnju vodke, svaka čast i samo naprijed! Očekujem i uzorak bocu naravno. 😊

Pročitajte još i  Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery, 2. dio

gg25 Alergija kao prokletstvoKad razmišljamo čak samo i o hobijima, kao što su kućno pivarstvo i destilacija ili samo uživanje u recimo viskiju i preprekama koje se javljaju da bi se tom hobiju moglo doista posvetiti, svima nam na pamet padaju svakodnevni problemi kao sto je nedostatak vremena da bi se čovjek posvetio hobiju – čitao o novim izdanjima viskija, probao naći neka izvrsna izdanja itd… Sjetimo se osobito i novca, koji je nekad neprelazna prepreka da bi se ta izvrsna izdanja mogla kupiti, te onda probati i kao u mom slučaju, predstaviti na blogu. No, očito je da i stvari koje čovjeku ne padaju na pamet kao prepreke, kao sto je ova moja alergija, uvelike mogu poremetiti uživanju u hobiju, a kamoli situaciju i rezultate kada ste u tom poslu.

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *