Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

dcr_6 Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

Još za vrijeme prošlogodišnjeg putovanja u Škotsku, preciznije Speyside, a u organizaciji ADI-a (American Distilling Institute), počela se kuhati ideja o mom posjetu SAD-u. Interesirao sam se na više adresa o mogućnostima obilaska američkih craft destilerija s dodatnom mogućnošću provođenja određenog vremena u nekima od njih, prvenstveno kako bih dodatno usavršio svoje znanje, te razmjenio iskustva s američkim kolegama. U Škotskoj su pale prve zamisli, Bill (Bill Owens, ADI osnivač i predsjednik) je obećao pomoći, čak štoviše ponudio mi je opciju koju je ADI imao otvorenu samo za američke građane. Bila je to ADI internship opcija, gdje bi me oni smjestili u jednu od američkih craft destilerija na određeni period.  Obzirom da se u načelu generalno radilo o pilot projektu, nisam polagao previše nade u cijelu stvar, no najiskrenije sam se zahvalio i rekoh hajde da vidimo, biti ćemo u kontaktu.

Negdje krajem travnja ove godine, netom nakon završetka američke godišnje konferencije craft destilatera (Baltimore, 2017), jave mi se Bill i Christy (Christy Howery, Billova suradnica); evo ti lista naših prijedloga, a ti odaberi nekoliko i rješavamo stvar, ne brini se ništa. Bacim oko ja na listu, kad li tamo između ostalih piše i Cedar Ridge Distillery, Iowa. Čekaj malo, je li to onaj, “the Cedar Ridge”, craft destilerija godine, višestruki double gold medal Cedar Ridge? Jest, Cedar Ridge, američka craft destilerija godine, baš ta, odgovoriše. Gledam ja opet taj popis, na njemu još imena koliko hoćeš, sve odlične lokacije, ne znaš koja je bolja. Nisam dugo dvojio, Cedar Ridge je išao na vrh, još nekoliko njih kao rezervne opcije, ali neću spominjati koje, jer je takav dogovor, no vjerujte mi, imena da se smrzneš. U narednih dan, dva uz pomoć Billa i Christy stupio sam u kontakt s Jeffom Quintom, osnivačem i vlasnikom Cedar Ridgea, ispeglasmo detalje u roku odmah i to je bilo to. Obzirom da je viza bila rješena nešto ranije na osnovu ADI garantnog pisma, ostade samo kupovina avionske karte i pakiranje.

Krenuh na put 6. lipnja iz Zagreba preko Pariza i Minneapolisa do Cedar Rapidsa u Iowi, gdje me je nakon cjelodnevnog putovanja, po lokalnom vremenu oko 22 sata dočekao osobno Jeff Quint i zaželio dobrodošlicu. Sama situacija je dobila nadogradnju i time što sam za cijelo vrijeme boravka u Iowi bio kućni gost Jeffa i njegove obitelji, kojima se i ovim putem još jednom od srca zahvaljujem za sve pruženo i učinjeno. Bili su doslovno moja druga obitelj, jedno neopisivo iskustvo gostoprimstva i prijateljstva.

dcr_2 Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!
s lijeva na desno, Jeff i Laurie Quint, Neven Vorkapić i Atlas

Sljedeći dan Jeff me odmah proveo kroz cijeli kompleks, upoznao sa većinom novih kolega. Dogovor je bio da zbog puta i jetlaga samo prođem to upoznavanje i odmorim prvi dan, međutim, nije mi vrag dao mira pa sam odmah odradio i cijelu jutarnju smjenu sa kolegama u kuhinji, kako sam to odmilja zvao. Radi se o odjelu koji odrađuje prvi dio u procesu proizvodnje, dakle od mljevenja žita, kuhanja, fermentacije, sve do prve destilacije. Nadalje kolege u razgovoru s Jeffom zaključiše da se u mom slučaju ne radi o početniku, pa me upitaše ako bih bio voljan odraditi dvije noćne smjene obzirom na vremensku razliku, kako bih se lakše prilagodio, a njima bi bilo dobro došlo jer su imali za nadoknaditi nekoliko ciklusa. Čekajte, mislite da radim sam, priupitah. Pa da, vidimo da znaš šta radiš, proces ti je jasan, vjerujemo da nećeš imati problema, reče Jeff. U redu, ali nisam još radio na ovom tipu kotla, ipak svaki ima svoju osobnost, treba vremena (vjerujte mi na riječ), odgovorih. Novi odgovor je uslijedio u veoma casual tonu, poprilično i šaljivom, rekao bih; dobro, ovdje stvar ide unutra, ovdje ide van, prolazi kroz i ovo, ovdje ti je para, ovdje ti ventil za ovo, ono, itd…. razumiješ… Da, odgovorih, jasan mi je princip, radio sam na manjim kotlovima….. To je onda to, prekinu me i rekoše, odi odspavaj malo, pa dođi oko 10, 11 navečer i biti ćeš do 6 u jutro kada stiže Pete. U redu, ajd’ dobro, pomislih i odem malo ubiti oko.

Pročitajte još i  Woodford Reserve Distiller’s Select

dcr_4 Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

Tu večer kad sam pristigao na svoju prvu noćnu, dočekao me Jon iz druge smjene, upoznah se s njim, još mi dodatno pokaza neke stvari i zaželi mirnu noć. Obzirom da nije bilo potrebno ništa kuhati, držao sam se samo kotla za prvu destilaciju, inače stripping still na engleskom jeziku. Za slabije poznavaoce procesa, nemojte da vas zbuni taj pojam, jer radi se samo o tipičnom kotlu, najčešće većeg kapaciteta. Veće destilerije obično koriste dva ili više kotlova, gdje pri tome kotlove većeg kapaciteta koriste samo za prvu destilaciju kako bi se što prije obradilo sve što ima po fermentorima  da se ubrzaju procesi, a komina ne pokvari. Kasnije kada već imate destilat iz prve destilacije, isti može i stajati neko vrijeme prije nego odradite drugu destilaciju na drugom kotlu (finishing still), odnosno ono što se u nas kaže prepeka.

Noć je protekla bez ikakvih problema, čak štoviše i poprilično monotono. Čak se niti mash (komina) niti jednom nije zapjenio, niti na jačoj pari, pa sam uspio izgurati tri destilacije u osam sati kroz noćnu smjenu. Pete u jutro preuze palicu, ja otiđoh odspavati, ali sam već oko podne bio natrag u destileriji pogledati neke druge stvari. Uvečer sam stigao na svoju drugu noćnu, pun samopouzdanja, čak i malo previše poznavajući sebe, jer mislih malo prepotentno u tom trenutku, ako sam prvu noć odradio bez ikakvih problema, sad sam na konju. Upravo tu je bila prva greška, ne postoji zakon gospodina Murphyja bez veze, jel tako? Prije prve destilacije prebacih materijal iz jednoga u drugi fermentor, odradih nešto pranja i sličnih sekundarnih aktivnosti u prostoru, pa se bacih na destilaciju. Kao i prvu noć sve je krenulo normalno, međutim eto pjene čim je temperatura porasla, taman ono što sam htio izbjeći. Šta je sada činiti da se ne “ispovraća” u spremnik sa dobivenim destilatom? Idemo logikom, zatvori glavni ventil od pare da se snizi tlak, time i temperatura u kotlu, potom otvaranje donjih ventila da se ispusti para, a u krajnjem slučaju i pomalo otvoriti glavni otvor kotla. Odradih prva dva koraka i pjena se spustila, mada je bilo blizu, no privedoh tu destilaciju kraju. Ispraznim kotao, ubacim novi mash i otvorim ventil od pare da to unutra zakuha, kad li sve krenu lupetati, pucati, pištati poput jureće parnjače pred one mostove iznad dubokih klanaca, koji u svakom filmu imaju bar po jednu gredu manjka. U najmanju ruku sam se vidio lansiran bar do Cedar Rapidsa zajedno s kotlom i pola destilerije. Zamišljao sam se kao točkica na radaru obližnjeg aerodroma, no više u stilu neprijateljske krstareće rakete u obliku ličanina koji jaše na nebeskom kotlu. Brže bolje zatvorim paru do kraja. Premda sam odradio sve predradnje prije kretanja s novom destilacijom, ovo mi je bilo zbilja čudno i moram priznati zastrašujuće u prvu ruku. Ništa, idemo dalje, otvarao sam paru malo po malo, sve je išlo nekako sporo, ali ajde, po svakoj logici i mjernim instrumentima sigurno. Barometri su mirovali, white dog (svježi whiskey) je polagano tekao u spremnik, jedino što je potrajalo 4-5, umjesto 2-3 sata. U to je stigao i kolega iz jutarnje smjene, ja mu objasnim što se dogodilo, a on hladnokrvno reče, aha, OK, sad ćemo to riješiti. čovjek lijepo ispustio svu paru i vodu iz cijelog sistema i krenusmo ispočetka bez ikakvih pištanja i lupetanja. Nije često, ali zna ti se to desiti, no samo ispustiš sve i ideš dalje, ne sekiraj se. U redu, rekoh, doista zvuči logično, ali kada se nađeš po prvi put takvoj situaciji nije ti baš svejedno, nije svaka misao u glavi suvisla.

Pročitajte još i  Whiskey i domaći stereotipi

dcr_1 Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

Bila je to moja druga, ali i zadnja noćna smjena, veoma zanimljivo iskustvo, čak uvelike i iznenađujuća situacija gdje su mi ljudi prepustili ključeve destilerije samo jedan dan nakon što sam pristigao. Sljedećih dana sam baš doslovno krenuo od početaka procesa, provevši tako nekoliko dana samo za mlinom i u kuhanju, te usput također vodeći i brigu o kotlu za prvu destilaciju. Koliko god da sam se tih prvih tjedan dana izmorio vrećama žita i lopatanjem po mash tunu,  koristio sam svaki slobodan trenutak kako bih se upoznao sa svim drugim procesima i aspektima poslovanja jedne tako uspješne destilerije, što se na kraju pokazalo kao zbilja neprocjenjivo iskustvo. Radio sam sve što se od mene tražilo, a i mnoštvo stvari povrh toga što se nije očekivalo, jer nevjerojatan je taj fenomen prave motivacije u čovjeka. Em što sam ja bio visoko motiviran, em što su sami odnosi u Cedar Ridgeu kao radnoj zajednici na jednom nivou koji je teško pojmiti u velikoj većini istih. Da se razumijemo, strašno puno se radi, ali svi rade s osmijehom na licu jer su cijenjeni i motivirani da odrade svoj posao kako treba. Ljudi koji i nisu znali ništa o tom poslu su ga u procesu zavoljeli, što zbog kolegijalnosti ostalih, što zbog odličnog managementa koji je prepoznao koliko zadovoljstvo svakog radnika dugoročno kvalitativno može donijeti kompaniji. Ne zaboravite da se ovdje radi o američkoj kompaniji, dakle ne o tvrtci u nekoj državi liberalnog kapitalizma i socijalne sigurnosti. To je jedna pozitivna energija koja struji zrakom, koja vas potiče da budete bolji, da iznosite ideje kako bi cijela kompanija mogla biti najbolja što može biti. Čak i da nisam poznavao kvalitetu njihovih pića, na osnovu uređenosti samih procesa i odnosa unutar destilerije bih shvatio zašto je Cedar Ridge najbolja američka craft destilerija. Slobodno mogu reći, jedan pravi uzor ne samo u toj branši, već i puno šire.

U redu, dosta za sada, moram ostaviti nešto i za druge postove, te se stoga čujemo, odnosno čitamo kroz nekoliko dana. Do tada – živjeli!

dcr_5 Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

5 Comments

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *