Koji europski craft gin kušati?

U sklopu London craft distilling expo-a imao sam prilike kušati nemali broj veoma kvalitetnih craft ginova i u ovom blog postu ćete moći vidjeti moja zapažanja. Prvi dan expo-a otvoren je craft gin kušanjem odmah u 10 u jutro u sklopu predavanja “Great Gins from Across Europe”.  

No prije nego krenemo u tzv. tasting notes, par riječi o samom ginu. Kao i svako piće, gin ima svoju priču, svoje porijeklo, koje u ovom slučaju seže u 17. stoljeće i Nizozemsku, gdje ga možemo pronaći pod nazivom Jenever. Naići ćete i na izvedenice ove riječi, poput genièvre ili, genever, no ono što je zajedničko je da sama riječ jenever dolazi od riječi jeneverbes (borovica). Tim slijedom je i engleski jezik dobio svoju verziju, tj. riječ gin, koju i dan danas upotrebljavamo kada govorimo ovom jakom alkoholnom piću.

Gin zadnjih par godina prolazi kroz svojevrsno ponovno rođenje, engleskim rječnikom revival, za što su najviše zaslužne mnoge nove craft destilerije. Od šezdesetih na ovamo neopravdano ostavljen na margini nakon slavne i burne povijesti, gin se vratio u velikom stilu. Moram priznati s pravom i očekivano, jer jedno takvo piće ne zaslužuje nikakav drugačiji status, osim statusa zvijezde. Vodka je zadnjih tridesetak godina držala primat kao celebrity među bezbojnim alkoholnim pićima, najviše zbog svoje neutralnosti i relativnog pomanjkanja izražene organoleptičke osobnosti, koja se nadoknađivala u većini slučajeva čistim marketingom. Marketingom koji je hranio potrošačku zvijer punu iskonske gladi za zabranjenim voćem čija je esencija izvirala iz hladnih izvora s one strane željezne zavjese. Od osamdesetih na ovamo nije moglo biti bolje razdoblje za eksploziju vodke, prvenstveno među mladima i dijelom populacije nježnijeg spola, ali istovremeno neutralnost okusa reflektirala je društvenu neodlučnost i nedostatak osobnog stava. Ostavljala je iza sebe ispraznost i nedorečenost tog neutralnog alkohola, čistog etanola razvodnjenog na 40% kako bi se mogao podnošljivo konzumirati.

Pitati ćete, pa koja je onda razlika, gdje na scenu stupa gin, jer i sam po sebi nastaje iz neutralnog alkohola? Točno, gin se rađa kao vodka i u skladu sa slobodama današnjeg društva neki bi ga u šali mogli nazvati i transrodnim pićem. Rađa se kao žensko, ali cijelo vrijeme je znao da u njemu čuči brkata muškarčina, pa odluči proći još jednu destilaciju s dodatkom muških hormona u obliku borovice. Da, kao što rekoh, gin doslovno počinje kao vodka s bazom bilo u žitu, bilo u voću, bitno da se dobije 96% etanol biljnog porijekla, koji se onda kasnije obogaćuje borovicom i po želji ostalima aromaticima. Iako postoji nekoliko različitih stilova, u službenoj EU klasifikaciji postoje četiri osnovna:

Gin – jako alkoholno piće nastalo dodavanjem aromatičnih biljaka u neutralni alkohol biljnog porijekla bez dodatne destilacije, no s prevladavajućom aromom borovice.

Distilled Gin – jako alkoholno piće dobiveno redestilacijom najmanje 96% alkohola biljnog porijekla u kotlovima previđenima za gin, uz prisustvo bobica borovice kao dominatnog aromatika i ostalog bilja po vlastitom odabiru. Destilat koji dobijete naziva se “Distilled Gin” ili po naški, destilirani gin.

London Dry Gin – najdominantniji od svih stilova, inače znan i kao English ili samo London Gin. Informatičkim rječnikom bi ga čak mogli i nazvati Distilled Gin v2.0 :-). Naime, osim identičnosti gore opisanog procesa, mora se dobiti destilat koji će sadržavati ne više od 5 grama metanola po hektolitru 100% alkohola. U London Dry Gin možete dodati i sladila do 0,1 grama šećera po litri, ali bez umjetnih boja ili bilo kakvih drugih aditiva osim vode. Dobiveni destilat ne smije sadržavati manje od 70% alkohola, no kasnije ga možete razrijediti do najnižih 37,5%.

Alkoholna pića aromatizirana borovicom (Juniper-flavoured spirit drinks) ovakvo nešto možete i sami probati napraviti kod kuće na vašim rakijskim kotlovima. Naime, radi se o prvotnim inačicama gina gdje su se radile dvije destilacije, gdje u drugoj dodajete borovicu i hvatate destilat na 60-70%, s tim da ga kasnije ne možete razrijediti na niže od 30% alkohola. Naići ćete zasigurno i na stilove kao što su Plymouth, Sloe i Old Tom gin, ali o tome ćemo jednom drugom prilikom.

Sada da vidimo što sam ja kušao tog utorka 07.10. u Londonu:

Whittaker’s

Pročitajte još i  Eimverk, skriveni dragulj s Islanda

whittakers-182x300 Koji europski craft gin kušati?Popularni zekonja iz Harrogatea rađen je kao London Dry Gin sa završnih 42% alkohola. Poznat inače kao i craft gin koji je završio na policama poznatog Fortnum and Mason’s lanca prodavaonica, robe i cijena za lordove i nouveau rich klasu. Bez previše filozofije, Whittaker’s je jedan postojan klasični dry gin koji kvalitetno i bez suvišnih egzibicija pokriva zakonitosti craft umjetnosti i kada ga kušate, shvatite zašto se nalazi na policama u Fortnum and Mason’s-u.

Miris koji nosi je kombinacija cvijetnog i voćnog, s posebnim naglaskom na šumsko voće i prevladavajuću borovicu; veoma ugodno. Kušanjem se osjeti lagana citrusna aroma uz dodir mente i korijandera, dok kod završetka borovica ponovno pojačava u kombinaciji sa šumskim voće i rekao bih, čak i malo lavande po mom osobnom mišljenju. Zaključno u “trovremenski taft” stilu – gin s postojanom frizurom u svim vremenskim uvjetima. 🙂

 

ArbikieKirsty’s Gin


Arbikie-Kirstys-Gin1-159x300 Koji europski craft gin kušati?Obzirom da Kirsty osobno poznajem, pokušati ću biti što objektivniji. Ovaj gin nam dolazi sa obiteljske Arbikie farme u Škotskoj, koju vode trojica braće i sestra Kirsty Black koja je ujedno i složila recept za ovaj gin, pa je po njoj i nazvan. Kirsty’s Gin rađen je na bazi krumpira sa njihove farme, puni se na 43% alkohola i s pravom nosi pridjev “craft”. Svako piće na bazi krumpira, a uglavnom su to vodke, nose u sebi jedan osebujan stil koji je dosta specifičan i od kušača zahtjeva određenu dozu otvorenosti.

Već na prvom mirisu mislite da se osjeti jači utjecaj samog alkohola, u određenoj mjeri da, ali brzo shvatite da je to ustvari ta krumpirova baza i nešto u što još niste sigurni, ali egzotično. U kasnijem razgovoru sa Kirsty doznao sam da se radi o kelpu (morska trava), cvijetu kravljaka i borovnici koje su dodali uz borovicu. Aroma u ustima je bila pravi nastavak onoga što se osjetilo mirisom uz intenzivniji doživljaj borovice, no pravi razlog zbog kojega ćete htjeti ponovo popiti ovaj gin slijedi otprilike pola minute nakon što se spusti niz grlo. Ono što se u engleskom zove aftertaste je nešto zbilja fantastično. Takav povrat podataka sa zadrškom dugo nisam osjetio u jednom piću, kao da vam Barney Stinson govori: “Legen…..waaaiit fooor iit…dary!” 🙂  Jednostavne prekrasne voćne arome koje ispune sva osjetila. Ovaj gin je poput upoznavanja osobe koja vam nije sasvim sjela na prvu loptu, ali brzo shvatite da imate nekoga zbilja posebnog u životu.

 

Nordic Gin

nordic_gin-164x300 Koji europski craft gin kušati?Nešto je trulo u državi Danskoj? Nipošto! Čak veoma daleko od toga, jer Nordiskov Nordic Gin sa 44,8% alkohola možda uz Arbikie najviše od svih reflektira ulogu samog destilatera, inače imenom i prezimenom, Andersa Bilgrama. Andersa sam imao prilike bolje upoznati zadnji dan u neobaveznom razgovoru (za šankom), gdje smo iskoristili priliku utvrditi gradivo i evo što smo naučili.

Nordic gin ne prolazi hladnu filtraciju, što znači da zadržava više esencijalnih ulja u sebi, time i više arome, a pored borovice zanimljivo je da koristi i ružine latice, cvijet šipka, neku vrstu šumskih bobica iz Švedske, pasjakovinu, te najzanimljivije od svega, 15%-nu jabukovaču, što se bez greške osjeti iz prve u mirisu. Ima još nešto što je moj nos “ubrao”, a to je šećerna trska, kako i zašto, nije mi bilo jasno, no još jedan nos na kušanju je osjetio istu stvar, pa nisam bio weirdo  🙂 Sam okus je osjetno na voćnu stranu, vjerojatno zbog jabukovače i šumskih bobica, a završetak je više zemljanog okusa. Poprilično zanimljiv gin.

 

Pročitajte još i  Što je to uopće alpski whisky?

Fred Jerbis

fred-jerbis-gin-200x300 Koji europski craft gin kušati?Talijanski gin iz Spilimberga, čiji destilater očigledno gaji posebnu ljubav prema brojci 43. Satkan od aroma 43 različite biljke, sadržaja alkohola 43%. Potražio sam podatak o kojim se to aromaticima radi, pa između ostalih tu su borovica, limun, naranča, timijan, šafran, menta, anis, koromač, planinski bor, kadulja, pelin, stolisnik, mažuran, itd….

Mirisom odmah osjetite sve to bilje uz laganu dominaciju borovice, ali baš laganu, taman da znate da se radi o ginu. Doista, dosta kompleksno uz određenu dozu naranče i slatkoće koju nažalost nisam mogao definirati. David Smith kaže da ga podsjeća na Panettone što me osobno bacilo u depresiju, jer sam veliki ljubitelj tog kolača. Bojim se da bi me ovo bi me moglo izbaciti iz Panettone fan kluba. Pri okusu se kompleksnost nastavlja, ali uz gorko-slatko kombinaciju naranče i crnogorice, meni osobno ne toliko privlačnu (uzmite u obzir da ja ne podnosim sirup od borovih iglica). U samom završnom okusu prevladavaju naranča i limun, što mi se više svidjelo.

 

Ginabelle

ginabelle-gin-131x300 Koji europski craft gin kušati?Zemlja porijekla Španjolska, gin? Hmmmm, nisam baš siguran… Više nekakav blend, jer se radi o piću u kojem niste baš sigurni da osjetite borovicu, ali zato je ovaj balkanski nos odmah nanjušio šljivu i lozu. Ovo je piće za koje je de facto potrebno 9 destilacija, jer se radi nekoliko različitih stvari koje se zasebno destiliraju, pa se poslije blendaju u Ginabelle Gin, ime pod kojim se prodaje po cijeni od 47 funti u Engleskoj. Da li je piće zanimljivo; stvarno jest, no da li bih ga ponovo kupio, nisam u to baš siguran. Dobro, hoćete iskreno? Ne bih platio tu cijenu, bez obzira koliko je logično za shvatiti da ista proizlazi iz obima posla i raznolikosti sirovina, no to ipak spada u sferu poslovnog modela proizvođača. Ljubitelji Martinija bi mogli dobro prihvatiti ovaj biljno-cvijetno-lozno-šljivni uradak, jer se lijepo miješa sa Vermouthom (tako bar kažu).

 

Nolet’s Dry Gin

Nolets-Silver-125x300 Koji europski craft gin kušati?Nizozemski Nolet’s me je iskreno oborio s nogu, jer nikada do sada nisam probao gin takve punoće i bogatstva aroma, tolike dubine i kompleksnosti. Ipak, načelno je sam proces proizvodnje upitan u definiciji London Dry gina na primjeru Nolet’sa, jer se većina sastojaka ovog pića destilira zasebno i onda se kao i kod Ginabelle-a stapa u blend. Tri su glavna sastojka – breskva, malina i rahat lokum (točno, rahatluk!). Tu su naravno i borovica i korijander, ali vjerujte mi na riječ, bio ovo po definiciji gin ili ne, širina je fenomenalna. Ovaj gin se inače puni na 47,6%.

U nosu ćete odmah osjetiti snažan cvijetni miris, ružu pogotovo, uz malo voćne arome. Kada ga kušate punoća rahatluka pomiješana s borovicom vam se jednostavno rastopi u ustima uz suh završetak naranče.

Pitak, bogat, osobit – obavezno probati! Ovo je “the good stuff” 

 

Crossbill Gin

crossbill-gin-225x300 Koji europski craft gin kušati?Ovo će biti najjednostavnije do sada. Ako tražite no nonsense, klasičan dry gin u kojem je borovica apsolutni vladar okusa, za Vas je preporuka škotski Crossbill Gin. Destilira se samo sa borovicom i šipkom, i to je sve. Nema eksplozije egzotičnih aroma, Petra Pana, Regoča i Malika Tintilinića, samo jedan kvalitetan craft gin rađen od ručno branih borovice i šipka sa škotskih visoravni. Suh, svježih i direktnih aroma borovice uz lagani cvijetni aftertaste s također skoro nezamjetnom dozom slatkoće. Kvalitetan i karakteran gin.

 

 

Toliko o ginu u ovom postu, nadam se da sam vam uspio približiti arome ovih destilata, a možda čak i pomoći u odabiru jednoga od njih, nađete li ih se u prilici kušati ili kupiti.  Pozdrav do sljedećeg blog posta, u kojem ću Vam prenesti svoja zapažanja sa Alpine whisky kušanja.

Save

6 Comments

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *