Povratak na Mississippi

mrd1 Povratak na Mississippi

Rijetko ćete susresti osobu koja na svoje djetinjstvo neće gledati s dozom nostalgije, pitanje je samo baš tog doziranja. Kombinirano odrastajući u predivnom malom gradu, Ogulinu, gradu bajki, kako ga danas vole zvati i s druge strane na tipičnom ličkom selu nedaleko od Ogulina, u nekim sada davnim vremenima prije informatičke revolucije, zahvaljujući mom ocu imao sam privilegiju postati ovisnik specifične vrste, navući se na djela legende američke književnosti, Marka Twaina. Tata Mile je oduvijek bio zaljubljenik u western kulturu i sve iole vezano uz istu, pa je bilo logično da se dobar dio toga preslika i na sina. Pored dnevnih doza strip junaka Zagora, Komandanta Marka, Texa i ostatka društva, Twainovi junaci Tom Sawyer i Huckleberry Finn redovno su me vodili na putovanja prema američkom srednjem zapadu, u pustolovine uz legendarnu rijeku Mississipi. Još od tih dječačkih dana plamtila je iznutra želja da i ja tamo negdje sjednem uz obalu muljevitog diva, utonem u maštu i zamislim se u nekoj avanturi, nasučem parobrod na sprud i čekajući pomoć drmnem koju čašicu whiskeya prije nego li nastavim svoj put prema New Orleansu. U redu, nije baš da sam kao klinac uopće razumio whiskey, kamoli bourbon, bilo je to samo tamo neko ljuto piće za kauboje, no ostavimo rečenicu tu gdje jest, dramskog prikaza i spisateljske slobode radi.

Daleko je tada bio Mississippi, međutim život uistinu jest čaroban i nepredvidljiv, rijeka koja vas nosi samo u jednom smjeru, prema naprijed, i onda kada imate osjećaj da to nije pravac zacrtan na vašim kartama. Čak i u trenutku kada to izgleda kao put unatrag, što i jest čest slučaj percepcije našeg uma, ali nikada ne možete biti sigurni u apsolutnost nečega, jer ona ne postoji. Rijeke mijenjaju tokove, grade nove puteve prema morima ili najčešće prema većim rijekama čijim dijelom tada postaju, pa i onda kada doista nemaju kamo, preplave područje do kojega dođu i postanu jezero. Odabir je na nama, postati dio nečije velike rijeke ili ostale učiniti svojim pritokama. No dobro, da se ne izgubimo u vječnoj temi života, zaplovimo dalje put bourbona.

mrd2 Povratak na Mississippi

Godinama kasnije imadoh sreće u dva navrata doći do Missisippija, prvi put početkom ovog milenija na jednom predivnom studentskom proputovanju Amerikom, drugi put eto ne baš tako davno, prošlog ljeta, za vrijeme šegrtovanja u Cedar Ridge destileriji. Prvi tjedan u Iowi bio je već iza mene, nisam previše razmišljao o ničem drugom osim o poslu, mada za mene je to više bila zabava nego radni zadaci, prvi posao, ustvari prva škola u životu koju sam pohađao s osmijehom od uha do uha.

Onako usput, prije odlaska na ručak, Jeff (Jeff Quint, vlasnik Cedar Ridge destilerije) mi priđe i pita ako bih htio posjetiti Mississippi River Distilling Company, da je u mogućnosti organizirati stvar bez previše muke. Pa naravno, bilo bi to odlično, hvala puno, odgovorih. U redu, reče Jeff, u petak odmah u jutro krećemo za Le Claire. Genijalno, pomislih i pošto nisam previše znao o njima, osim da postoje i da su mlada destilerija, odmah se uhvatih guglanja. Čim su same riječi Mississippi River doprle do mene, sve ostalo se isključilo, čak je i riječ distillery jedva prošla kroz filter, jer u mislima već bijah pecao somove uz Sawyera i Finna.

Pročitajte još i  Whiskey i domaći stereotipi

Druga velika rijeka, ona asfaltna što je uz prugu izgradila američki srednji zapad nas je tog petka dovela do Le Clairea,  stigosmo nešto prije podne. Za vožnje Jeff mi ispriča neke stvari o mjestu gdje idemo, a jedna informacija koja je iskakala kao crveno na zelenom, kao riječ bomba na monitorima tajnih službi, bila je naziv ulice, ustvari, naziv i povijesna važnost ulice u kojoj se destilerija nalazi. Cody Road vam možda na prvu ne zvuči nešto posebno poznato, no ako vam kažem da je u toj ulici rođen William Frederick Cody, poznatiji kao Buffalo Bill, stvar polako sjeda na svoje mjesto. Cody Road prolazi uzduž mitskog Mississippija, razdvaja ih samo pruga, a u uskom pojasu između nalazi se i Mississippi River Distilling Company. Prilikom izlaska iz kočije, u redu, iz Forda, jedva da i primjećujem destileriju, pogled bježi prema rijeci. Dječak u meni čeznutljivo, no posve sretno i zadovoljno zuri u Mississippi i kaže, hej, eto mene opet!

mrd9 Povratak na Mississippi

Slučajnost ili namjera, odmah do Mississippi River destilerije smjestila se i pivovara Green Tea Brewery, how convenient, reklo bi se. Nije niti Buffalo Bill muzej daleko, no uđosmo unutra, ipak smo zbog destilerije i došli.

Mississippi River Distilling Company osnovali su 2010. godine braća, Ryan i Garrett Burchett. Ryan i Garrett su kao i mnogi u ovaj posao ušli iz strasti, ali i ponukani činjenicom da još od prohibicije taj kraj nije bio svjedok niti jednoj novoj destileriji. Na sve to su se kao i u slučaju pionira Iowe, moje ekipe iz Cedar Ridgea, nadovezala prostranstva zasijanog kukuruza koji uglavnom završava kao stočna hrana. Kako to da savezna država koja proizvodi najviše kukuruza nema svoj bourbon, pitaše se svi… Tako nastadoše i Cedar Ridge i Mississippi River destilerija, pa i Cody Road bourbon kao fokus proizvodnog pogona uz legendarnu rijeku američkog srednjeg zapada.

mrd7 Povratak na Mississippi

Specifičnost Cody Road bourbona je u njegovoj blagoj naravi. Neki bi rekli da je pomalo dosadan, uključujući i srdačno Vašeg, jer ne ispoljava sve ono što biste od bourbona u načelu očekivali, ali ima tu jednu privlačnu, nazovimo je, prijateljsku notu, koja će vas u ugodnom društvu vrlo brzo odvući do dna boce. Jedan od izvora ove “blagosti” nalazi se u činjenici da se radi o wheated bourbonu, gdje se kao druga, manje dominantna žitarica uz kukuruz, koristi pšenica, koja za razliku od raži ne daje bourbonu oštriju osobnost. Mashbill, odnosno sastav je 70% kukuruz, 20% pšenica i 10% ječam (ne ječmeni slad, nego baš čisti ječam). Drugi izvor nalazimo u samoj destilaciji, jer braća Burchett ciljano prekidaju drugu destilaciju dosta visoko, na 70 i više posto alkohola, čime eliminiraju znatnu količinu dodatnih aroma koje bi mogli dobiti da se ide još malo bliže trećem toku, na granici kojega ih se kod žitnih alkohola nalazi u sličnim omjerima kao između prvog i drugog toka kod voćnih alkohola. No dobro, Burchetti ciljaju čišći, ono što narod zove, pitkiji bourbon, a upravo to su i dobili kombinacijom mashbilla i destilacijske tehnike. Cody Road bourbon nije kompleksan whiskey, ali to ne znači da nije dobar, nego samo drugačiji, pristupačniji širem krugu potrošača zbog svojeg laganog i pomalo cvjetnog karaktera. Nerijetko je zbog toga i čest sastojak u raznoraznim koktelima.

Pročitajte još i  Alergija kao prokletstvo

mrd6 Povratak na Mississippi

Osim bourbona Mississippi River Distilling Company proizvodi i cijelu paletu drugih proizvoda kao što su rye i wheat whiskey, gin, vodka, likeri… Moram priznati da vodka nosi veoma zanimljivo ime – River Pilot, samo se nadam da današnji riječni mornari ne podliježu napasti, pa potežu River Pilot vodku na poslu.

Ono što mi se posebno svidjelo kod njih je vizualni identitet, koji je autentičan i u skladu sa svim onim što podsjeća na vremena na Mississippiju o kojima piše i sam Mark Twain, vremena koja u sebi za nas twainovske romantičare nose taj nepomirljivi pionirski i avanturistički duh novog svijeta, duh američkog srednjeg zapada u nastajanju, duh Amerike Toma Sawyera i Huckleberry Finna.

Ryan i Garrett Burchett bijahu više od dobrih domaćina, prekinuvši svoje poslove kako bi mi pokazali sve što me interesiralo, odgovorili na sva moja pitanja, bez obzira radilo se o receptima, procedurama, opremi i planiranju, bačvama i odležavanju…. Što god da upitah, odgovor dobih! Skromno, ali bio sam sretan što sam i ja njima mogao biti od pomoći u budućim planovima, podijelivši iskustva iz destilacije voćnih rakija. Sve u svemu, bio je to jedan predivan izlet.

Što reći za kraj….

Dragi moj Mississippi, bilo te je lijepo i iznad svega emotivno, vidjeti ponovo, pozdraviti kao starog drugara iz nekih drugih vremena. Vidjet ćemo se mi opet, ne sumnjam u to, a do tada ostvarimo i neke druge snove da imamo o čemu popričati…..

mrd4 Povratak na Mississippi

Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *