Whiskey and spirits blog

Uspon na K5

Uspon na K5

Prošlo je dosta vremena od zadnjeg blog posta, izgovora imam koliko Vam srce želi, no sve se svodi na jednu jednostavnu činjenicu – medvjedi spavaju zimski san! Tako je, činjenica je nepobitna, a kako smo mi Ličani međedi, tako sam i ja odradio kvalitetnu hibernaciju zadnjih dva i nešto mjeseca. Prije samog pokretanja bloga obećao sam sam sebi da neću pisati na silu, već samo onda kada riječi same budu htjeli izaći na svijetlo dana, odnosno na ovaj digitalni medij. Nećemo ga nazvati papir, jer to odavno nije.

Ovako je to nekako izgledalo zadnjih mjeseci (ni ja se nisam brijao cijelo to vrijeme)….

Hibernacija je prošla (valjda…), a rezultirala je prikupljenom energijom, novim elanom, željom da se snovi, razmišljanja i iskustva podijele sa svima Vama koji čitate. Nastavljam tamo gdje sam stao, na usponu na K5. E sad, kakav brate uspon na K5, upitati ćete se piše li ovaj o viskiju ili o planinarenju? Pa u ovom slučaju ta dva pojma imaju određene poveznice, a konkretnije, radi se o butanskom viskiju, imena K5.

Vjerujem da svi više-manje znate da je Butan država podno Himalaja, no jeste li znali da je to jedina država na planeti koja ima Ministarstvo sreće! Da, da, ministarstvo sreće dragi moji viskiljupci, a umjesto BDP-a za nivo blagostanja se koristi tzv. G.D.H. ili “Gross Domestic Happiness”. Mogli bi to “ekonomski” prevesti kao bruto nacionalna sreća (slobodno predložite bolju opciju 🙂 ). Uparimo ovakav državni sustav sa proizvodnjom viskija i dobijemo stvarno sretnu naciju. Jedna moja dobra prijateljica iz Londona je provela u Butanu nekoliko mjeseci kao volonter, te mi je osobno posvjedočila kako i u praksi ovo veoma lijepo funkcionira, većina ljudi stvarno i jest sretna. Ima nešto u tim Himalajama, dosta mudrih ljudi podno veličanstvenih planina, ljudi od kojih bi i mi mogli naučiti ponešto korisno.

Vratimo se mi na K5…

k5_2 Uspon na K5

Iskreno, pojma nisam imao da se u Butanu radi whisky (nisam ni razmišljao nikad o tome), a prvi dodir sa ovim proizvodom je bio upravo preko već spomenute prijateljice. Kasnije sam na drugom mjestu imao priliku i kušati vatrenu vodu s izvora podno Himalaja. K5 je idejno stvoren povodom krunidbe trenutnog butanskog kralja Jigme Khesar Namgyel Wangchuk-a, a radi se o svojevrsnom blendu Butana i Škotske. Priča kreće sa organskim butanskim žitaricama (kukuruz i riža) i izvornom himalajskom vodom, gdje se sirovina trostruko destilira (kao irski whiskey), te se nakon toga radi blend sa dva škotska viskija (8 i 12 godina starosti). Omjer je 65% – 35%, gdje 65% otpada na škotski whisky. Blend se potom ostavlja da još sazrijeva na oko 3000m nadmorske visine.

Naoko bljedunjave zlatne boje, što logički potvrđuje recept, tj. utjecaj onih 35% butanskog destilata. Postotak alkohola je 40%, što u startu ne obećava uvijek potpuni doživljaj po pitanju okusa i aroma, bar za moj ukus.

Aroma: nikakva pretjerana posebnost, lagano, umjereno tresetno, malo dima.

Okus: cvijetno i voćno istovremeno, također malo distancirano, delikatno, malo slatkoće i dima. Moglo bi se sad još dodavati atributa, no iskren da Vam budem, nemam baš toliko osjetljivo nepce kao neki čije sam review-e usput pročitao. Kažu da ima tu još i cimeta, citrusa, no ponavljam, ja to osjetio nisam.

Završetak: također lagano, kratko, bez specifičnog povrata informacija.

Summa summarum: možda se iz teksta čini takvim, no K5 nije posve bez karaktera. Naprotiv, odiše tom nekom delikatnošću, što ga čini jednim univerzalnim viskijem kojega će svatko bez problema popiti, a Vi ćete se moći pohvaliti kako u kolekciji imate nešto doista rariteno i egzotično.

 

Pročitajte još i  Forsyths - kovači sreće

Save

Save

Save

Save



2 thoughts on “Uspon na K5”

  • Zdravo međede!

    Dobro je vidjeti te opet!

    Nisam znao da Butan proizvodi viski niti da je to jedina drzava koja ima Ministarstvo Srece! Na prvi pogled izgleda cudno, ali zapravo ono sto je cudno je da je to jedina zemlja koja mjeri “Gross Domestic Happiness”. Steta da ostale zemlje svijeta nisu tako mudre.

    No, da se vratim na K5 o kojem pises. BTW, lijepo napisan post.

    Kazes da se whisky (pretpostavljam da je to zapravo moonshine tj. bijeli/prozirni alkohol) nakon trostruke destilacije mjesa sa dva skotska viskija i onda stavlja da dodatno odlezi u bacvama i sazrjeva.
    Imam par pitanja:

    1) Ako mozda znas, koliko dugo dodatno lezi nakon tog blendiranja sa skotskim viskijima?

    2) Zasto ga mjesaju sa skotskim whiskyima? Da li mozda cinjenica da se radi blend sa scotchevima koji imaju 8 i 12 godina znaci da K5 ne mora tako dugo lezati u bacvama kao sto bi morao da nema blendiranja? (Naravno, blendiranje pomaze da zavrsni proizvod ima upravo onaj okus koji je bio i planiran.)

    PS
    Nick Offerman / Ron Swanson je pravi car!

    • Pozdrav kolega i hvala na komentaru,

      Dodatno sam se raspitao i ustvari izgleda da K5 čak niti ne odležava više u bačvama, nego kao ovakav blend direktno pune u boce. To svakako dodatno objašnjava blijeđu boju.
      Zašto ga miješaju sa škotskim? To pitanje bi trebalo postaviti direktno proizvođaču, pretpostavljam da je samo stvar same ideje u tom trenutku.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *