Whiskey and spirits blog

Whiskey ili whisky?

Whiskey ili whisky?

Par dana nakon objave prvog teksta na blogu sretnem starog kolegu s faksa i kako smo obojica ima slobodno od obaveza to poslijepodne, sjedosmo mi na ‘ladnu pivu. Craft naravno, jer moram priznati da sam zahvaljujući dotičnom g. Šuvaku, postao lagani beer snob 😉 . Kad ti prijatelji kažu; jebote, s tobom više nemoš’ žuju popit, samo piješ one “OPA”, “PIPA” i te piz..rije, sve vam je jasno. Probaš objasnit bar skraćenice, ali uzalud.

Nego da se vratim ja na nas dvojicu. Sjedimo mi tako, guštamo u pivici i ležerno čavrljamo, nadoknađujemo, sve dok ja nisam spomenuo blog, točnije temu bloga. Čovjek me pogleda, zastane i priupita: “Čekaj, čekaj, ti koji se zamalo nisi izbljuvao kad si prvi put pio whiskey, sad pišeš whiskey blog?”

2_1 Whiskey ili whisky?

Da, to je apsolutno točno. Moj prvi susret sa ovim destilatom bio je nadasve zanimljiv, čak štoviše poprilično komičan za sve prisutne. Neću spominjati o kojem se nektaru radilo da netko ne bi shvatio kao negativnu reklamu, ali samo za informaciju, bio je to jedan dobro poznati stari blended scotch. No dobro, poanta ove kratke priče je da većini ljudi whiskey nije nešto što prihvate na prvu loptu, već je to često nešto što u engleskom jeziku zovu “acquired taste”, okusi i arome na koje se potrebno naviknuti s vremenom kako bi ih se moglo shvatiti i cijeniti.

 

U prošlom tekstu sam u jednoj rečenici pomenuo WHISKEY i WHISKY. Taj jedan “e” često radi pomutnju, no u načelu nije ništa kritično po pitanju kvalitete pojedinog proizvoda, ali postoji više stvari koje možemo razaznati piše li na boci whiskey ili whisky. Prva stvar koju možemo prepoznati je samo geografsko podrijetlo proizvoda. Ukoliko na boci piše “Whisky”, dakle bez famoznog “e”, onda znate da se radi škotskom, kanadskom ili primjerice japanskom whisky-u. Ako je s druge strane “e” ipak dio riječi, odnosno piše “Whiskey”, onda znate da je predmet pred Vama irski ili američki whiskey. Druge razlike između škotskih, irskih, američkih i ostalih su već dublje prirode, no u ovom tekstu ću to malo kraće, pa ćemo kasnije detaljnije proći svaki zasebno.

 

Irski whiskey

Ono što se u Hrvatskoj službeno naziva “žitna rakija”, u Irskoj se prvotno zvalo “uisege beatha” (čit. uišge-ba) iliti voda života, od latinskog aqua vitae. S vremenom je to skraćeno na “ushkey”, kako je to zvučalo britanskim vojnicima na irskom tlu, koji su na kraju u svojim pričama kod kuće iznjedrili konačni naziv whiskey. Ne pada mi na pamet da sad ulazim u diskusiju tko je bio prvi, Irci ili Škoti, a pogotovo takvo pitanje nema smisla njima postavljati, osim ako ste spremni na višesatnu raspravu, potencijalno beskrajnu.  Generalno je ustaljeno mišljenje da je ipak sve započelo na zelenom otoku, no kao što rekoh Škoti će uvijek naći protu argument u nekoj od brojnih povijesnih činjenica.

Irci su whiskey u početku radili od zobi, no netko je tijekom povijesti bio dovoljno pametan (ili sretan), pa počeo koristiti ječam čija je prva prednost u odnosu na zob što sadržava više škroba, a druga što ima veću dijastatičku snagu, te zbog ovih prednosti rezultira i većom količinom dobijenog destilata, no nećemo duboko u kemijske procese u ovom trenutku.

Pročitajte još i  Dobrodošli u Cedar Ridge Distillery!

Najveća posebnost koji nam donosi irski whiskey je trostruka destilacija, zbog čega se irski whiskey okusom doima čišći i pitkiji, ajmo reći manje invazivan nenaviknutom nepcu.

Što se tiče samih predstavnika, siguran sam da ste zapazili bar Jameson i Teeling, prvenstveno zbog veoma kvalitetno odrađenih marketiških aktivnosti, a vjerujem da Vas nisu razočarali niti u konzumaciji. Pored pomenutih tu su Midleton i Redbreast, te Bushmills koji slove za najstariju destileriju na svijetu sa službenom dozvolom, dobivenom 1608. godine. Tu su još Paddy, Connemara, Kilbeggan, Powers, te naravno Wild Geese, pa Tullamore i tako dalje, no ono što bih Vam svakako preporučio za probati je Glendalough, whiskey prve irske craft destilerije. Imao sam priliku probati njihov single grain, double barrel koji je prvo 3 i pol godine ležao u bourbon bačvama, pa u završnih 6 mjeseci dovršen u španjolskim Oloroso sherry bačvama. To je nešto što definitivno morate probati, a obzirom na našu brzorastuću emigraciju u Irskoj, svakako nažicajte bocu od nekog rođaka ili prijatelja. 😉

2_2 Whiskey ili whisky?

 

Škotski whisky

Reći će većina viskifila da je to jedini pravi whisky, no ne možemo im zamjeriti, jer se radi o jednom legendarnom standardu kvalitete, o jednoj posebnoj ljubavi, o kompletnoj škotskoj tradiciji pretočenoj u hrastove bačve. Prvi zapis o škotskom whisky-u pronalazimo u Exchequer Rolls spisima iz 1494. godine, gdje se spominje fratar Cor kako je kupio 8 bolls (oko 150kg) ječmenog slada za proizvodnju aqua vitae. S druge strane, prve zapise o škotskim destilerijama pronalazimo u Acts of the Scottish Parliament iz 1690. godine, gdje se spominje destilerija Ferintosh, vlasnika Duncana Forbesa od Cullodena.

Škotski whisky se također radi od ječma, točnije ječmenog slada dimljenog na tresetu (škotski peat), a kasnije dobiveni destilat odležava i čak do preko 30 godina.  Škotski whisky najčešće pronalazimo kao single malt ili blended, gdje veoma cijenjeni master blenderi miješaju na desetke single maltova (i single grainova) kako bi dobili taj poseban blend koji traže. Zanimljivo je da većina škotskih destilerija međusobno razmjenjuje i do 90% proizvodnje baš zbog blended whisky-a.

2_3-169x300 Whiskey ili whisky?Jedna posebnost na koju moramo obratiti pozornost u Škotskoj su i regije u kojima se whisky proizvodi, što zbog veoma karakterističnih prirodnih osebujnosti uveliko utječe na karakter pojedinog whisky-a. To su Campbeltown, Lowlands, Islay, Island, Highlands i Speyside. U jednom od kasnijih tekstova ćemo ovo detaljnije proći, za sada evo samo nekoliko primjera predstavnika po regijama:

Campbeltown – Springbank, Glengyle, Glen Scotia
Lowlands – Bladnoch, Glenkinchie, Auchentoshan
Highlands – Glenmorangie, Glen Ord, Ardmore, Edradour, Dalwhinnie, Dalmore, Tomatin….
Islay – Bruichladdich, Bunnahabhain, Laphroaig, Lagavulin, Ardbeg, Bowmore…
Island – Talisker, Jura, Tobermory Abhainn Dearg…
Speyside – Glen Moray, Benriach, Strathisla, Glenlivet, Mortlach, Glenfarclas, Tamdhu…

 

 

 

 

Američki whiskey

Prva stvar koja svima pada na pamet prilikom spomena američkog whiskey-a je sigurno bourbon. To nije ni čudno, obzirom da su najpoznatiji američki brandovi sve redom bourboni, a jedan, možda čak i najpoznatiji, Jack Daniel’s službeno čak i nije bourbon, bez obzira što mu je receptura skoro identična. Bourbon da bi se mogao takvime zvati, mora sadržavati bar 51% kukuruza, dok ostatatak tzv. mashbill-a uglavnom čine raž ili pšenica, te ječmeni slad.

Pročitajte još i  Eimverk, skriveni dragulj s Islanda

Jack Daniel’s nije bourbon, već Tennessee whiskey jer se za razliku od bourbona, destilat, odnosno tzv. white whiskey, filtrira kroz ugljen dobijen od američkog javora. Inače, sam bourbon ne mora biti proizveden u Bourbon County-u ili saveznoj državi Kentucky da bi se zvao bourbon. Da bi whiskey spadao pod tu kategoriju, mora zadovoljiti onih 51% kukuruza i biti proizveden bilo gdje u Sjedinjenim američkim državama. Naziv je zaštićen za SAD isto kao što su primjerice zaštićeno nazivi “Cognac” ili “Armagnac” u Francuskoj.

Vjerojatno ste već i sami zaključili da se u Americi više koriste neke druge žitarice, nego kao što se ječam koristi u Irskoj i Škotskoj. Tako je pored kukuruza u velikoj mjeri i zastupljen whiskey od raži, odnosno Rye Whiskey, gdje je priča kao i kod bourbona, samo mora biti 51% raži u recepturi.

Moram otvoreno priznati da su mi osobno bourbon i cijela američka priča pokretački element za ovaj blog, pa možete očekivati puno pažnje s moje strane u tom smjeru. Ne ljutite se Škoti, biti će materijala i za Vas i za Irce, no meni bourbon slasnije klizi.

Vidite da se za američke whiskey-e ne može napraviti neka posebna geografska podjela, već je to više pitanje recepture, tj. materijala koji se koristi. Naći ćete u Americi i single maltove, ali uglavnom su to kukuruz i raž uz dosta rijetke izlete u pšenicu. Sa razvojem američkih craft destilerija u zadnjih 10-ak godina, pojavili su i egzotični whiskey od primjerice kvinoje i pšenoraži, u čemu najviše prednjače revolucionari iz Corsair destilerije. Na slici ispod skroz desno možete primjetiti nešto što bi se bez problema moglo prevesti i kao pivski whiskey. Realno i inače su pivarstvo i proizvodnja whiskeya usko povezani, jer u whiskey destilirate jednu vrstu piva, no u ovom slučaju je doslovno odrađena destilacija piva jer je baza sadržavala i hmelj.

2_4-1024x768 Whiskey ili whisky?

 

Evo i nekih najpoznatijih mainstream amerikanaca:

Bourbon – Jim Beam, Four Roses, Basil Hayden’s, Heaven Hill, Old Fitzgerald, Old Forester, Wild Turkey, Woodford Reserve, Elijah Craig, Buffalo Trace, itd…
Tennessee whiskey – Jack Daniel’s, George Dickel
Rye whiskey – Sazerac, Michters, Van Vinkle Family Reserve, Rittenhouse, Old Overholt…
Wheat (pšenični) – Bernheim

Bourbon koji nisam gore spomenuo, a preporučujem da s njim krenete ako ga kao piće do sada uopće niste kušali je Maker’s Mark. Prepoznati ćete ga po jedinstvenom crvenom vosku, inače zaštićenom kao trademark u svijetu bourbona. Sam bourbon je rađen sa pšenicom umjesto raži u recepturi, što ga čini veoma pitkim i savršenim za bourbon početnike.

2_5-1024x481 Whiskey ili whisky?

 

Ako se odlučite krenuti u potragu za craft destilerijama, evo par primjera:

Corsair, DryFly, St. George Spirits, Balcones, Koval, New York distilling, Clear Creek, Breuckelen, Tuthilltown, Leopold Bros, Ransom, Stranahan’s, KGB, Jack from Brooklyn, Hillrock, Peach Street, Catoctin Creek, Kings County, North Shore, Anchor…. uf, zaletio se ja malo. 🙂

Obzirom da post postaje već poprilično dugačak, ostatak svijeta ćemo pustiti za jednu drugu priliku. Za sada evo samo jedna zanimljivost; nesumnjivo je da se u ostatku svijeta najviše zna o Japanskim i Kanadskim whisky-ima, no znate li da je Tajvanski “Kavalan Solist Vinho Barrique Single Cask Strength” ponio titulu najboljeg single malta u svijetu za 2015. godinu?

2_6-1024x683 Whiskey ili whisky?

 

 

Save



3 thoughts on “Whiskey ili whisky?”

  • Vrlo dobar i interesantan post.
    Samo tako nastavi!

    Nisam znao da je prvi viski napravljen u Irskoj; uvijek sam mislio da je domovina viskija Skotska.

    Imam par pitanja za tebe:

    1) Pises da je Glendalough prvo odstojao 3.5 godina u bourbon bacvama (pretpostavljam da su to hrastove bacve iz Kentuckyskih distilerija u kojima je sazrijevao bourbon), a onda u Oloroso sherry bacvama. Koja je poanta dozrijevanja u sherry bacvama, to jest, kako te bacve pridonose okusu viskija?

    2) Za skotski viski kazes da se vecina viskija radi kao blended viski gdje master distileri u svojim distilerijama mijesaju razne single maltove ili single grains da bi dobili blended viski. Ako cak 90% proizvodnje odlazi na razmjene sa drugim distilerijama da bi se radio blended viski, kako onda te skotske distilerije uspijevaju odrzati svoje unikatne karaktere, to jest, zar se ne izlazu opasnosti da im svi viskiji bude jednakog okusa pa je onda kupcu svejedno cije viskije kupuje?

    • O prijatelju, pa ti se ozbiljno zainteresirao za whiskey priču. Nego, jesi uspio sklopiti primirje s onim Jim Beamom? 🙂

      Što se pitanja tiče, znaš kako Ameri kažu prije nego se saberu i smisle odgovor – that’s a good question, I’ll have to get back to you on that. 🙂

      Čuj, što se tiče bačvi i dozrijevanja, točno je da su prve pomenute bačve od američkog hrasta u kojima je dozrijevao bourbon, ali nije nužno da su iz Kentucky destilerija. Kao što sam pisao u tekstu, bourbon može biti proizveden bilo gdje u SAD-u. S druge strane, pitanje o poanti dozrijevanja u sherry bačvama je uglavnom stvar završnog dodira, da whiskey dobije dodatne arome. Za bourbon bačve se kaže da daje arome vanilije i karamele, dok iz sherry bačvi whisky izvlači orašastije i voćnije arome. Sad, u kolikoj mjeri se to dešava kojem whisky-u je pitanje za milion dolara. Da znam točan odgovor na to pitanje, sad bih vjerojatno radio u nekom skrivenom podrumu u Škotskoj 🙂 . Neki dozrijevaju potpuno u bourbon, neki potpuno u sherry, mnogi kombiniraju godine odležavanja, mnoštvo je kombinacija. Destilerije svašta pokušavaju (i to se cijeni 🙂 ). U Macallanu recimo sami naručuju nove bačve koje kao takve šalju proizvođačima sherry-a, te ih onda vraćaju natrag za dozrijevanje whisky-a. OK, to je već druga priča, ali poanta je da su kombinacije razne.

      Idemo na drugo pitanje, zašto se u Škotskoj toliko whisky-a prodaje drugim konkurentskim destilerijama. Blended whisky može sadržavati od nekoliko, pa sve do 50-ak različitih destilata, što single maltova, što single grainova. Upravo tu na scenu stupaju master blenderi sa svojim super herojskim nosevima i nepcima. Oni stvaraju tu prepoznatljivost svakog whisky-a i mogućnosti su neograničene, mala je vjerojatnost da destilerije imaju identične proizvode uz toliko varijabli. Te recepte kriju kao zmija noge, Ballantine’s se recimo sastoji od 50 različitih destilata, pa ti sad pogodi kojih i u kojem omjeru.

  • Jim Beam i ja se jos borimo! A sad sam odlucio pozvati dodatnu ekipu (Jack D. i Johnnie W. Black), da mogu usporedjivati.

    Znam da te bacve nisu nuzno iz Kentuckya, ali sam to napisao jer, ako se ne varam, Kentucky je najpoznatija drzava u Americi sto se tice distiliranja bourbona. Znam da ta hrastovina daje burbonu note vanilije i karamele, ali nisam znao da sherry bacve daju vocne arome. Hvala za pojasnjenje!
    Dakle, tim sazrijevanjem u sherry bacvama alkohol dobiva note koje su malo drugacije sto onda mijenja karakter samog zavrsnog proizvoda. E, sad, pravo je pitanje koliko dugo ih drzati u tim bacvama, koliko dozrijevanja u hratsovini, a koliko u sherry bacvama itd. Ovo je doista kombinacija umjetnosti i znanosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *